Izazovi velikih porodica u BiH, priča o tri mame i 13 djece: “Stresnije mi je čekati na šalteru, nego s njima”

Sarajlije Amira i Nedim Kahriman ponosni su roditelji četiri dječaka i jedne djevojčice, a kažu da bi voljeli da imaju još djece. S njima, ali i drugim porodicama razgovarali smo o izazovu odgajanja djece u današnje vrijeme, naročito u brojnijim porodicama. Kako se snalaze i kako postužu sve. Ovo su njihove priče.

Najstariji sin Hamza u porodici Kahriman ima deset godina, mlađi je devetogodišnji Tarik, šestogodišnja Azra sada je krenula u prvi razred, petogodišnji Muhamed Emir četvrto je dijete u porodici Kahriman, a prije pet mjeseci Kahrimani su dobili još jednog brata Timura.

– Voljeli bismo imati još bar jedno dijete, još jednu djevojčicu. Imamo svoj ustaljeni ritam, red kojeg se svi pridržavaju. Starija djeca su već veća i oni se brinu sami za sebe, znaju gdje im stoji odjeća, koja je raspoređena na odjeću za grad, za školu i za oko kuće. I kada ja kažem da se spreme, oni su spremni za 10 minuta. A stariji pomažu mlađim, dok ja spremim bebu. Sami sebi očiste obuću, a najmlađim pomognu ukoliko obuku nešto naopako, ako uzmu dvije različite čarape, Hamza i Tarik su tu da im svima pomognu – priča Amira.

Najteže je, kaže, kada su prehlađeni.

– Tada uglavnom nedostaje sna i onda malo slabije funkcionišemo i početak škole nam je bio stresan period, dok sam pokupovala knjige, sveske, pribor, ali sve ostalo je dobro, navikli smo se. Stresnije mi je u općini stajati u redu i završavati papirologiju nego bilo šta u vezi sa djecom – kaže ova majka.

Svaki dan je drugačiji i poseban, priča Amira.

-Svaki dan u sebi ima prelijepe momente koje nam djeca poklone, kada nam priđu, zagrle nas i kažu da nas vole. Družimo se, razgovaramo, grlimo, ljubimo – nabraja mama Amira.

U odgoju djece najvažnija joj je, kaže, kulturno ponašanje.

– Važno mi je da ih naučim osnovnoj kulturi, da su uredni. Čisti, da nauče da se brinu za sebe – navodi.

Amira radi zajedno sa suprugom, te kao menadžer u firmi nastoji uskladiti poslovne i privatne obaveze.

– Hvala Bogu, mi dobro živimo, ali kada gledam druge porodice i kako od države uopće nemaju pažnju i podršku, kako su primanja mala. Evo samo kada uzmemo polazak u školu, vi dok spremite jedno dijete za školu, treba vam jako puno para. Zamislite kada imate troje školaraca koliko vam je novca potrebno. I šta tek kada samo otac radi, onda taj novac može biti samo za osnovne potrebe i mislim da je to razlog zašto se veliki broj ljudi opredjeljuje za samo jedno ili dvoje djece – zaključuje Amira Kahriman.

Belma Kustura Bajgorić majka je četvero djece. Najstariji je jedanaestogodišnji Anur, pa osmogodišnje blizankinje Asja i Ajna, te sedmogodišnji Džan.

Svaki naš dan je turbulentan i bude neobično kada je mirno u kući. Ujutro se rano ustaje, priprema za školu i posao i onda svako za svojim obavezama, suprug i ja na posao, djeca u školu, a popodne ih pazi naša divna teta. I uz sve to svakodnevne obaveze po kući, veš, ručak, čišćenje – priča vedra i nasmijana Belma.

Kaže da je njihova porodica kao i svaka druga.

– Kada imate četvero djece, imate i više troškova, ali nastojimo da im osiguramo sve što im treba, početak škole, zima, bajrami, uvijek bude nekih troškova, ali mi na to ne gledamo tako, sve je to stvar organizacije i planiranja, ali nam je najvažnije da su živi i zdravi – pojašnjava Belma.

Svoju djecu uče da budu dobri ljudi, da cijene prave vrijednosti i da budu bliski jedni drugima.
Između njih je veoma mala razlika i oni paze i brinu jedni o drugima. Sve ide iz kuće i kada brinu jedni o drugima, brinut će i o drugarima. Najvažniji je odgoj – kaže ova majka četvero djece.

Maida Pašić odrekla se karijere kako bi vrijeme provodila sa svoje četvero djece.

– Melek je najstarija, ima osam godina, Iman ima pet i po godina, Sami je napunio četiri godine i Zara ima dvije godine. Prije Melek rodila sam troje djece prirodnim putem i sve troje sam izgubila na porodu, a ovo četvero sam rodila na carski rez i više ne bih smjela – kaže Maida.

Maidin suprug radi, ona vrijeme provodi sa djecom, a bavi se poljoprivredom i proizvodnjom ajvara, džemova.

– Sa djecom treba dobra organizacija, bilo jedno ili četvero. Imam podršku muža, ne gledamo ko pravi ručak, uglavnom on kuha. Djeca se dobro slažu, djevojčice bi da bude sve po njihovom, a dječak, kako je sam, on bi po svom i tu bude nesuglasica, ali se paze i vole. Zara im je najveća zanimacija – kaže Maida.

Ističe da kada se o troškovima radi, da se može lijepo živjeti i sa četvero djece.

– Bilo bi bolje kada bi bilo neke podrške društvene zajednice, općine, kantona. Sami i Zara su od općine kao treće i četvrto dijete dobili po 500 KM, ali nekih pogodnosti poput dječijeg doplatka, subvencija za vrtić, besplatnih knjiga, toga nema. To je vjerovatno i razlog što se roditelji ne odlučuju na više djece – kaže Maida.

Ističe kako je jutro najturbulentnije jer svi u isto vrijeme žele da jedu, da idu u wc, oblače se.

– Najljepše je kada vas dijete zagrli i poljubi, kada nauče plivati, kada savladaju neku poteškoću, kada donesu peticu iz škole u koju ste svi zajedno uložili truda – zaključuje mama Maida.

Izvor:
Faktor